OŽIVELA NAJVEĆA FARMA ŠUMADIJE
Mrčajevci, 16. april 2018.
Izvor: Politika
- Kompanija „Tera produkt 61” puni tovilište u Mrčajevcima i već ima ugovoren izvoz govedine u Italiju, ali i Tursku po halal standardu
U najvećoj farmi Šumadije ponovo se, posle osam godina tišine, čula stara dobra pesma – rika novih stanovnika. Tovilište u Mrčajevcima, koje je nekad bilo na svetskom glasu primilo i 2010. obustavilo svaku delatnost, oživelo je i puniće se iz dana u dan.
– Upravo smo dovezli prvu partiju od 50 grla koliko staje u jedan kamion. To su junice od oko 300 kilograma iz okoline Valjeva čije će meso, kad dostignu 500 ili 600 kilograma, da bude izvezeno u Italiju – kaže za „Politiku” Radiša Jevtović (74), direktor kompanije „Tera produkt” koja je novi vlasnik ovog uzgajališta.
Reč je o mešovitom srpsko-azerbejdžansko-turskom društvu, koje je kupilo zaključanu farmu jer beše pala u stečaj, i krenulo sa ulaganjem sredstava u obnovu. Jevtović ne želi da objašnjava s kakvim se nedaćama suočio u međuvremenu i zašto je prva partija goveda dovezena tek juče („To je naša, srpska priča”), već je okrenut danima koji dolaze.
– Mi već izvozimo u Italiju za poznatog kupca, znamo kriterijume tog tržišta, optimisti smo i tu za nas nema zagonetki. Međutim, već sledeća partija biće muška grla za Tursku a tu je obrada sasvim drugačija. Turski zahtevi čak su stroži nego za zemlje Evropske unije, klanje i obrada moraju se obaviti po halal standardu sa kojim do sada, srpske klanice koje rade za nas, nisu imale iskustva. Nadamo se da ćemo i to prebroditi. Zato sam zahtevao da turska inspekcija kontroliše rad u našoj klanici koju odaberemo, a angažovali smo i radnike iz Turske za taj posao kako bismo lakše ispunili sve zadatke.
Rešavajući usputne probleme, Jevtović nije sedeo skrštenih ruku. Otkupio je i na farmu smestio silažu za dve godine unapred, oslanjajući se na znanje ratara ovog dela Srbije, koji se godinama kao znalci bave pripremom hrane za stoku. Farma je, inače, osamdesetih pod nazivom „Stočar” bila matična kuća za čak 10.000 tovljenika u jednom turnusu, računajući i kooperante iz okolnih sela. Samo tovilište u Mrčajevcima može odjednom da primi 2.300 grla.
– Mi ćemo ići do 1.500 grla u jednom turnusu, koji traje šest meseci – planira Jevtović.
On je sa dužnosti direktora „Geneks agrara” osamdesetih postavljen za zamenika direktora „Geneksovog” preduzeća „Centroprodukt” u Milanu, nakon čega je četiri godine bio i prvi čovek direkcije „Geneks agrara”. Posle sankcija, bombardovanja i problema u poslovanju „Geneksa” delatnost je produžio u Milanu, gde i danas živi sa porodicom. „Centroprodukt” je, inače, bio jedna od najvećih „Geneksovih” mnogobrojnih firmi u inostranstvu, sa 142 zaposlena i centralom u Milanu, i predstavništvima u Trstu, Rimu i Bariju. Više od 60 odsto jugoslovenskog spoljnotrgovinskog poslovanja sa Italijom išlo je preko „Centroprodukta”. Ova „Geneksova” firma je 1990. bila čak na 14. mestu po obimu spoljnotrgovinskog prometa na Apeninima, a u to doba jugoslovenski izvoz u Italiju obuhvatao je 17 šlepera junećeg mesa svake sedmice.
Zahvaljujući tom iskustvu i tradiciji, posao izvoza mesa sa naših prostora u Italiju bio je, ali samo na kratko, prekidan za vreme bombardovanja, bolesti slinavke i šapa, i tokom sankcija. Uz entuzijazam nekolicine saradnika, Jevtović je održao taj posao, koji se i dalje odvija neprekinuto, ali reč je o drastično manjim količinama. Međutim, Srbija i dalje u ovom poslu ima svoju robnu marku – naše meso poznato je po izuzetnom kvalitetu, 90 odsto plasmana završava u Toskani a u toj regiji su najpoznatiji svetski mesari. U tom delu Italije srpsko meso, kao izvanredno, prodaje se u buticima a koristi za izradu poznatih odrezaka „fiorentina”.
– Izvoz u Tursku, zanimljivo je, veoma dobro se dopunjuje sa poslom prema Italiji, jer ta dva tržišta zahtevaju različite obrade i kvalitete. Italijani tovare samo zadnje četvrti čereka, a Turci i zadnje, pa mogu da prihvate ono što preostane posle otpreme u Italiju.
„Tera produkt 61” iz Leušića kupila je farmu početkom juna 2015. za 28 miliona dinara suočivši se sa bezbroj problema koji i nisu neobični za srpske prilike. Počev od toga da se u sudu, ali posle kupovine za koju garantuje država, ispostavilo da usred farme od 6,23 hektara navodno postoji neka mala poljoprivredna apoteka čiji je vlasnik drugi čovek, pa do činjenice da su građevine očerupane, od prozora do oluka.
- Login to post comments